(Stanislav Tomić: SLOJEVI PSIHE, ASoglas Izdavaštvo, Zvornik, 2026. Godina)
Za pisca osvrta i prikaza ništa nije lakše ni ljepše od čitanja dobrih knjiga i pisanja o njima. Naravno i o njihovim autorima. Još ako se radi o zbirkama aforizama i drugih kratkih književnih vrsta, tada je zadovoljstvo još veće i nezaboravnije kao i sadržaj pročitanih knjiga.
Bilježim ovo na početku pisanja prikaza nove zbirke aforizama Stanislava Tomića pod duboko misaonim naslovom Slojevi psihe, koju je objavilo sve uspješnije ASoglas Izdavaštvo iz Zvornika. Ova se izdavačka kuća zadnjih godina, uz ostalo, specijalizirala i za izdavanje zbirki aforizama najpoznatijih bosanskohercegovačkih, srpskih i hrvatskih pisaca i kratkih misli. Za svaku je to pohvalu pogotovo ako se zna da je Zvornik jedan od glavnih rasadnika aforizma u BiH i da uz vrijednog izdavača ima i svoj festival humora i satire pod nazivom ‘Kriva Drina’, čiji je osnivač i umjetnički voditelj Stanislav Tomić. Uz njega, poznatu zvorničku aforističku posadu čine Milan Pantić, Momir Vasić, Mile Zekić i Dejan Spasojević, vlasnik firme ‘ASoglas’. Uz taj jaki četverac tu je i nekoliko kormilara koji upotpunjuju drinsku veslačku aforističku ekipu.
Stanislav Tomić pisac je lakog i lepršavog slobodnog aforističkog stila u kratkom leksičkom izričaju sa naglašenim humornim, ironičnim, metaforičnim, alegoričnim i satiričnim elementima. Kao vrsni poznavalac filozofije, sociologije, jezika, prirode i društva, on suvereno razlaže i domišlja teme koje zapaža u svakodnevnom životu svoje sredine, ali one koje dolaze iz šireg okruženja koja nazivamo balkanskim, evropskim i svjetskim. Otuda su njegovi aforizmi i druge misli pomno odabrani, pročišćeni, po potrebi umno otkuhani, pa tek onda preneseni na papir i poslani u svijet kao jata ptica ili roj vrijednih pčela radilica. Nađe se tu i poneka osa sa ubojitim žalcem, ali dobronamjerna dok je ne uznemire neke vanjske političke i društvene sile.
Bude tu i dobronamjernih vedrih i razigranih misli odaslanih na svoj ili na račun svojih najbližih koje unesu vedrinu i razbiju oblake tame što se povremeno sakuplja u ljudskim mislima. Šaliti se na svoj račun gotovo je pola zdravlja, a drugu polovinu drži i štiti nasljedni i stečeni imunitet. Tako se mogu razumjeti i protumačiti ovi aforizmi: Kad sam rekao da sam vatrogasac, ugasila joj se svaka želja; Pitao sam apotekarku. Ne da bez recepta; Gledao sam gladan kako drugi jedu. I nije baš bilo prijatno;Ttražili su da se obrijem. Glatko sam odbio; I moja baba je bila top model. Zato je djed služio artiljeriju; Ponudio bih joj prsten, sli mi društvene prilike ne idu na ruku; Izvinite što sam bio neponovljiv. Neće se ponoviti; Digao sam još jedan gotovinski kredit. Sad sam stvarno gotov; U saobraćaju je džungla. Zato taksiram na divlje; Moj sin razvaljuje kompjutere. Zvali su me iz škole da nadoknadim štetu.
Srednja škola je mjesto rada profesora Tomića i uz nju, kao i cjelokupni sistem obrazovanja vezane su njegove svakodnevne misli koje se često pretaču u aforizme. Nekad su te misli vezane uz struku, nekad uz one koji je obavljaju, a najčešće uz učenike i njihove roditelje. Roditelji jednog učenika imaju cvjećaru. Mali nije neka cvjećka; Možda današnji đaci ništa ne uče, ali to rade s razumijevanjem; Imamo usmjereno obrazovanje. Pravac inostranstvo; Najveću autoritet u školi je školski policajac. Ima najveću platu; Zaposlio se u prosvjeti. Imao je više pameti nego sreće; Obrazovanje je teretana za mozak; Iz psihologije smo stigli do nervnog sistema. Idemo profesoru na živce; Ispit je polagao pred komisijom. Poražen je od trostruko brojnijeg protivnika; Cijena šišanja približava se cijeni časa matematike. Pa ti skraćuj razlomke; Škola je druga kuća. Oni što je imaju nemaju ni prvu; Dobio je titulu doktora nauka. Tako mu i treba kad nije htio da uči.
Ljudski život je kao i priroda otvoreno polje bez granica. Ako te granice i postoje njih postavlja čovjek, a ne priroda koja je u svemu važnija od njega. Čovjek pokušava ovladati svime i vladati nad svime što postoji na ovome svijetu. I prirodom koja je moćnija od njega, i ljudima koji su isto što i on. Zato u svijetu i na mikro i na makro planu imamo toliko stvari, pojava, događaja i problema koji se ne mogu opisati ni u svim, a kamo li u jednoj knjizi, filmu ili slici. No, mogu se dotaknuti riječima na način koji će potaknuti ljude na razmišljanje, trgnuti ih iz letargije, razvedriti, nasmijati i probuditi kod njih osjećaje koji su bili uspavani, umotani u brige, zamućeni strahom i nevjericom da sutra može biti bolje nego što je danas. Čitajući aforizme i družeći se s mudrim i duhovitim ljudima, sva ta stanja mogu se razblažiti, omekšati, pa čak na trenutak i razbiti iznenadnim smijehom kad se pročita dobar aforizam. Susrećem se s tim svakodnevno jer u kućnoj biblioteci i na radnom stolu imam na desetke knjiga sjajnih aforista, humorista i satiričara s naših i širih prostora. Kad god mi tama obavije dušu i kad mi magle potkrate poglede, uzmem neku od tih knjiga i čitam ih umjesto da pijem antidepresive koji jedno liječe a drugome štete. Knjiga nema nikakve kontraindikacije niti nus pojave. Njezino djelovanje je brzo i učinkovito. Dok kažete ‘keks’ sve vam bude slatko i nestane tama, dok kažete ‘britva’ rasiječe se magla i vidite dalje i bez naočala.
Tu terapiju će te lako pronaći i u Stanislavovim slojevima psihe, a ja ih uz ostale, nalazim i u ovim aforizmima i ljekovitim mislima: Muči me nesanica. Ne mogu da spavam na poslu; Boriće se do posljednje kapi znoja. Samo da mu kapne; Nekad su ga svi tovarili. Sad ima svoje kamione; Inženjer zaštite na radu dobio je posao u fabrici kondoma; Održan je štrajk upozorenja. Upozoreni smo da ne štrajkujemo; Na izborima se ne biraju sredstva; Ljepota nije u oku posmatrača već u rukama izborne komisije; Zalažu se za rast. Zato je sve zaraslo; Izdaju rješenja, a govore kako izdaja nije rješenje; Sve je ovdje njegovo. A on nije sav svoj; Država imovina se prodaje u pola cijene. Pola tebi, pola meni; I luk je kineski. Samo su suze domaći proizvod: Činjenice govore da treba ćutati; Budalama se sudi po komandnoj odgovornosti; Na našu nesreću život je igra na sreću.
Kad citiram dijelove dobre knjige teško mi se zaustaviti. Stalno mislim da ću izostaviti bolje misli od onih koje sam odabrao za primjer kako treba pisati na našem jeziku. U zbirci aforizama Stanislava Tomića ima toliko dobre humorističko-satirične građe da su se od nje mogle napraviti dvije do tri knjige ujednačenog sadržaja uz dodatak nešto novog materijala za dovršetak unutarnjih radova. Fasada je dobra jer ima tri boje koje asociraju na prošlo, sadašnje i buduće vrijeme. Na njoj su crna, crvena i bijela boja. Poredao sam ih onako odoka bez dubljeg razmišljanja, a vi im možete obrnuti redoslijed kako vam odgovara, ili kako vam se čini da je najbolje.
