Darko Žigrović: PADANJE S MARSA, Studio Moderna , Zagreb, 2025.
Aforist Darko Žigrović krupnim je koracima stupio na aforističku scenu i tu namjerava ostati do kraja svoga stvaralačkog puta. Na takav zaključak upućuju četiri objavljene zbirke aforizama u posljednjih nekoliko godina. Kako se aforistička zrelost postiže i učvršćuje u srednjim godinama kroz koje prolazi, za očekivati je da će njegov radišni karakter i upornost doći do još većeg izražaja u vremenu koje je pred nama.
Od kad je postao članom Udruge hrvatskih aforista i humorista Žigrović je započeo nizati književne naslove, osvajati nagrade na međunarodnim natječajima i svojim radovima puniti stranice zbornika, antologija te regionalnih internetskih i tiskanih listova i časopisa. Malo je autora kojima je to pošlo za rukom u relativno kratkom vremenskom periodu. Ali kontinuirana stvaralačka aktivnost i intenzivno druženje s poznatim piscima i njihovim djelima doveli su ga u red uspješnih i priznatih aforista u regiji i šire.
U vrijeme američkih priprema za ponovni odlazak na Mjesec i Maskovih sanjarenja o posjeti Marsu, Darko je simulirao Padanje s Marsa. Takav je, naime, naslov njegove četvrte zbirke aforizama kojom je najavio svoje prisustvo na ovom dijelu našega planeta. Nova zbirka potvrdila je njegov autorski napredak na svim područjima aforističkog djelovanja. Osim što je ušla u najuži krug za knjigu godine UHAH-a, predstavljena je na internetskim stranicama više portala u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i šire. Za dobrog i dokazanog autora sva vrata su širom otvorena i oni kroz njih može u svako vrijeme ući sa svojim radovima.
Aforist Darko Žigrović ne piše puno o globalnim svjetskim temama i problemima. Njegov stvaralački pogled okrenut je stvarima i pojavama iz života koji se odvija svuda oko nas. Iz njega on izvlači sitne detalje, koje promišlja i pretvara u vedre i nadahnute aforizme, izreke, mudre misli, a rjeđe i u epigrame. Evo kako oni izgledaju u njegovoj obradi i naknadnoj doradi: Vijest su objavili na radiju, jer je bila loša i ružna za gledanje; Zakon korupcije važniji je od zakona gravitacije. Ako ne daš – padaš; I šupalj džep je dubok džep; Živo blato je ljekovito: jednom uđeš, i izliječen si zauvijek; Danas jahaći apokalipse imaju na raspolaganju cijeli ergelu; Kad seljak nema izlaza, ide na granični prijelaz: Naše veličine gledamo na malim ekranima; Nevjernik se sjeti Boga jedino u psovkama; Kad voda dođe do grla kasno je pisati upravi; Uložio sam žalbu, to je bilo moje kapitalno ulaganje; Pripremili smo teren za sve koji padaju s Marsa.
Živimo u vremenu ratova i nemira koje potpiruje narod, a raspaljuju društvene elite ivodeći državni političari. U takvoj konstelaciji odnosa teško je reći jesu li za sve što sedogađa odgovorniji oni koji su izabrani da vode državu, ili oni koji su ih na odgovorna mjesta izabrali. No, može se bez dvojbe ustvrditi da slijepoga vođu mogu birati samo slijepci koji ne misle dobro ni sebi ni njemu. A puno je takvih primjera, od najvećih i najrazvijenijih država do najmanjih zaostalih državica koje bez tuđe potpore i pomoći ne mogu opstati. Aforist o takvim vođama, kolovođama i volođama ne troši puno riječi. Opisuje ih u jednoj kratkoj i jasnoj rečenici: Nekome i ratna sjekira padne u med; Većina građana je lojalna. Manjina se omastila; Ne dirajte mu krunu, mogli biste se nabosti na trn; Mislio je da ima petlju da razmrsi gordijski čvor; Hrana je prvoklasna, ali za najvišu klasu; I državni aparati mogu biti s tvorničkom greškom; U Europu izvozimo radnu snagu, a uvozimo poticaje; Neprijatelj me razočarao. Nikako da prvi napadne; Paravojne formacije rade za dobre pare; Narod je blijed, jer živi u sjeni velikih vođa.
Nema teme iz koje se ne može isklesati, istesati ili iskovati jedan i više aforizama. Dovoljno je samo da dođe u misli, ili da je dotakne pogled ili dodir. Od nje odjednom izraste biljka plićeg ili dubljeg korijena. Za njezin opstanak, umjesto zraka i vode, trebaju pero i papir ili bilo koje drugo sredstvo za pisanje. Ako ga nema biljka se jednakom brzinom osuši i nestane kao da je nikada nije bilo. Radnje priča i romana zbog svoje dužine mogu se dugo pamtiti, ali aforizam, epigram i pjesma moraju biti zapisani u trenucima kad nastaju, jer brzo iščeznu pred naletom drugih misli i tema. Slično je i sa kretanjem u vremenu i prostoru. Dok sam išao linijom manjega otpora, znao sam se spotaknuti. Priznaje to pisac i nastavlja u isto smjeru … Nije moja pamet kao vol, pa da pase u kupusu; Naš prag siromaštva na čvrstim je temeljima; Najprije su me mjerkali okom, a onda uzeli na zub; Neke šale ti sjednu, a neke prisjednu; Kako glasam, tako se i potpisujem: kružić – križić; Kod nas se i javna mišljenja privatiziraju; Bit će bolje, dolaze lakša bremena.
Slovo po slovo i nastane riječ. Riječ po riječ i tako se iz misli rodi aforizam. Dođe na svijet kao novorođenče koje najviše sliči samome sebi. Bude ponekad slično i nekoj drugoj djeci, odnosno aforizmu, ali s vremenom kako sve stari, i njega napadnu godine i bore pa poživi onoliko koliko doživi zbirka u koju je zapisan. Ponadajmo se da će aforističke prinove Darka Žigrovića koje su u ovu zbirku pale s Marsa doživjeti vrijeme kad će se na njega, ponovo vratiti u pratnji ljudi nekog novoga dolazećeg vremena.
